Wanderlust

Jajce – priča o kraljevima, sultanima, maršalima i hobitima (I dio)

Juni 20, 2017

Moja prva uspomena na Jajce – jedno od Top Hidden Treasures po odabiru kompanije Mastercard – seže u neke rane osamdesete godine. Sjećam se da sam s roditeljima krenula na put. Kamo tačno ‒ ne znam. Sjećam se da smo se vozili autobusom. Zašto autobusom, a ne našim automobilom ‒  također ne znam. Jedino što znam jeste da me je u jednom momentu mama probudila iz sna, dok me je otac držao u svom naručju, i da je rekla: “Pogledaj dolje, pile.” A ispod nas se u svoj svojoj veličanstvenosti, kao gusta djevojačka kosa kada se rasplete pletenica, slijevao moćni Plivski vodopad.

Ta slika je zauvijek ostala zalijepljena u mentalnom fotoalbumu mog djetinjstva. Mama se ne sjeća kamo smo išli, niti da me je probudila. Kaže da smo nas troje jednom zaista bili u Jajcu, ali da je to bio dvodnevni izlet i spominjala mi je neke kule i jezera, ali meni su ti doživljaji i mjesta potpuno nepoznati. Možda sam ja vodopad i Jajce ustvari samo sanjala. A ne bi me ni čudilo, jer Jajce ‒ to je grad koji i jeste satkan od prizora i priča koje se viđaju u snovima. Od tvrđava, kraljeva, sultana, maršala, moćnih voda…

Previše godina poslije, ovaj put budna, vrlo odrasla i u društvu moje saradnice na blogu ‒ talentovane fotografkinje Alme Hadžić, zaputila sam se ponovo ka Jajcu, danas opštini od nekih tridesetak hiljada stanovnika u području središnje Bosne, koja je od strane kompanije Mastercard odabrana za jedno od tzv. Top Hidden Treasures za turiste ovog ljeta. U pitanju su skriveni turistički dragulji u zemljama Evrope nedovoljno poznati turistima, a više nego vrijedni posjete.

Ukoliko vaša polazna tačka, darlings, kao što je to bio slučaj kod mene, bude Sarajevo, očekuje vas vožnja od nekih 150 km, a ako dolazite npr. iz pravca Banjaluke, tek nekih 70 km, odnosno iz Mostara otprilike 160 km. Pri tome to ne znači mnogo, jer je u BiH opštepoznato da se ovdje razdaljina između gradova ne računa u kilometrima već u vremenskim jedinicama. :-) E pa, da bi očuvala tradiciju mog stvarnog ili izmišljenog putovanja iz djetinjstva, ponovo sam na put krenula autobusom i to je bila odlična odluka, jer će vas prva i oku najimpresivnija jajačka znamenitost  ‒ Plivski vodopad ‒ dočekati samo nekih 100 m od autobuske stanice na putu do centra grada. I tako smo se “nas dvoje” ponovo sreli. No, o ovom čudu prirode u samom srcu grada ću vam puno detaljnije pisati nešto kasnije. Pa gdje još na svijetu imate vodopad u samom centru naseljenog mjesta? Mislim, stvarno vas pitam, darlings. :-)

U jezgru starog dijela grada ulazite tako što pređete most na rijeci Plivi (Gle! Lijevo je Muzej II zasjedanja AVNOJ-a! Ali tamo ćemo ići kasnije. ;-)) i prođete kroz tzv. Travničku (neki je još zovu i Plivska ili Južna) kapiju. U drugom dijelu grada čeka vas Banjalučka ili Sjeverna kapija, a obje su dobile ime po gradovima u koje možete stići, ako se zaputite u nekom od ta dva pravca.

Što se tiče vremena koje vam je potrebno da obiđete ovaj grad, imam za vas dvije opcije ‒ sve u zavisnosti od toga koji ste tip putnika. Znamenitosti i prirodne ljepote koje se nalaze u gradu Jajcu i njegovoj bližoj okolini (a ne znam da sam se na svojim mnogobrojnim putešestvijima po svijetu zatekla u manjem mjestu s većom koncentracijom turističkih atrakcija ‒ čak 24 nacionalna spomenika) možete okvirno obići i za jedan puni dan. Ali moram vam s druge strane reći da bi to bila ‒ čista šteta. Šteta, jer ćete sigurno nešto propustiti, ili nećete imati dovoljno vremena da u punoj mjeri doživite ovaj gradić i relaksirate se u čudesnoj prirodi koja ga okružuje.

A da ne spominjem da se vodopad mora vidjeti i po noći, kada je osvijetljen. ;-)

To me ujedno dovodi i do pitanja ‒ kada je nabolje posjetiti Jajce i koje još sadržaje nudi ovaj grad? Ukoliko ste ljubitelj boravka u prirodi i sportova na vodi, onda je ljeto odlično vrijeme za posjetu. Vožnja kajakom i kanuom, te rafting na Plivi, pecanje (2015. godine Jajce je bilo domaćin svjetskog prvenstva u “fly fishingu” ili “mušičarenju”), vožnja biciklom dolinom ove rijeke (u mjesecu maju održava se i manifestacija “Biciklijada”), zatim čuveni skokovi s vodopada, koji se tradicionalno održavaju prve subote u augustu, pa Sajam turizma i ekoproizvoda… Sve su ovo aktivnosti u koje se možete uključiti u periodu ljetnih mjeseci. Ali i zimi Jajce ima svoje čari ‒ samo zamislite kako izgleda vodopad na temperaturama ispod nule. E to je pravo “Snježno kraljevstvo”! ;-). A ukoliko budete htjeli da sa svojim prijateljima podijelite ove doživljaje u “real time” ‒ Jajce je spremno da vam u tome pomogne, jer u starom dijelu grada na raspolaganju je otvorena Wi-Fi mreža (Wi-Fi: opcinajajce), koja će ubrzo biti dostupna i na tvrđavi, vodopadu i vodenicama. Pa zar to nije WUNDERBAR?!

Što se tiče smještaja, moja topla preporuka je šarmantni hotel “Stari grad”, koji se nalazi u samom centru starog dijela Jajca i koji je idealna polazna tačka za obilazak lokalnih znamenitosti.

Za pristupačnu cijenu sobe (ca. 47 eura za dvokrevetnu sobu i ca. 67 eura za apartman), u koju je uvijek uključen i slasni doručak, očekuje vas vrhunsko gostoprimstvo, besprijekorna čistoća, komfor i odlična usluga.

Ono što mi je bilo simpatično jeste da sobe i apartmani u ovom hotelu imaju posebna imena. Pa tako npr. tri luksuzna apartmana nose nazive “Vodopad”, “Tito” i “Esma Sultanija”.


Soba u kojoj smo bile smještene zvala se “Katakombe”, ali je bila sve drugo osim mračna i hladna ‒ naprotiv!:-) Još jedna posebnost hotela je i ta da je sagrađen na ruševinama starog hamama, tako da kroz djelimično stakleni pod u restoranu možete vidjeti njegove iskopine.

A šta fino pojesti u Jajcu? Mogu vam samo pričati iz vlastitog gastronomskog iskustva i pri pomisli na taj ukusni ručak već počinje da mi krči stomak. :-) Naime, mi smo kalorije potrošene u obilasku grada nadoknadile u restoranu “Kod Asima”, koji se nalazi u Travničkoj kapiji, koju sam vam već gore spomenula.

Radi se o restoranu tradicionalne bosanske kuhinje, čiji ugodni ambijent također odiše lokalnim folklorom i u kojem smo uživale u porciji ćevapa (koji nisu ni kao travnički, a ni kao sarajevski, već su jednostavno na svoj način preukusni ;-)) i slasnoj begovoj čorbi.

Prvi dio priče o mojoj posjeti ovom gradu zaključit ću s Plivskim vodopadom i to činim iz jednog određenog razloga. Naime, vjerovatno sada mislite, darlings: “Pa to je ujedno i najinteresantnija lokacija za posjetu! O čemu ima još pisati? I ko će onda uopšte čitati taj drugi dio priče?” E pa, darlings, ja vam na ovaj način postavljam jedan mali izazov. ;-) Vodopad zaista jeste jedinstven i fascinantan u svojoj ljepoti i neobičnosti svoje centralne gradske lokacije. Ali Jajce je puno više od vodopada! Istinski Top Hidden Treasure. Zato za sve znatiželjnike i “nestrpljivce” počinjem s njim, ali vas ujedno pozivam da zavirite sa mnom “iza vodopada”, uvučete se u srce Jajca, kao što se ovaj grad uvukao u moje srce i saznate šta još ima da ponudi ‒ a sve to vas čeka u drugom dijelu posta.

A vodopad… Šta sam sve saznala o njemu! ;-)

Kao prvo, Plivski vodopad ujedno predstavlja i “kraj” toka ove rijeke, jer se ona na tom mjestu ulijeva u rijeku Vrbas. Taj prirodni fenomen, koji posebno dobro možete primijetiti ako vodopad posmatrate s uzvišice (prilaz gradu), predstavlja zaista fascinantan prizor. Dvije rijeke imaju potpuno drugačiju boju i dinamiku, tako da je taj prelaz veoma vidljiv. Zar to nije WUNDERBAR! :-) Voda s vodopada slijeva se u 4 metra dubok bazen i ispred samog vodopada nalazi se osmatračka platforma, koja će vam… pa, recimo, omogućiti da u punoj mjeri osjetite divlju snagu i intenzitet kojim se hektolitri vode survavaju u ponor. ;-)

Šta mislim pod tim? Pa na platformi će vas obuhvatiti vodena magla i sigurno nećete izbjeći pokoju kapljicu Plive, ali ćete se zato osjećati ponovo kao dijete, koje nakon kiše “šljapka” po barama, a ako budete imali sreće i posjetili vodopad u pravo doba dana ‒ svojom ljepotom će vas počastiti i njeno veličanstvo duga. Ono što me je posebno fasciniralo, bila je činjenica da vodopad nije statičan, već se mijenjao kroz vrijeme. Naime, cijeli grad Jajce leži na sedri, pa je od njega formiran i sam vodopad. Budući da se radi o materijalu koji je porozan, koji se troši na jednom i stvara na drugim mjestima, Plivski vodopad isto tako pomalo “šetka”. Zar to nije zanimljivo!?:-) Stoga, fotografije i razglednice, na kojima vidite vodopad od prije nekih dvadesetak godina, ne predstavljaju njegovu sliku danas. Ipak, kako to kretanje ne bi prešlo neke granice, vodopad se kontinuirano sanira i stabiliziran je betonskom krunom.

I – da li ste radoznali da saznate više?

E pa, o krunama, kraljevima, maršalima, sultanima i… hobitima ;-) u narednom postu.

 

Doskora, darlings!

Ovaj post je pripremljen u okviru kampanje Top Hidden Treasures kompanije Mastercard. Kako bi otkrili i druge nepoznate i prekrasne destinacije širom Evrope, pratite hashtag #TopHiddenTreasures na društvenim mrežama i bacite pogleded na zvaničnu stranicu Mastercarda.

 Fotografije: Alma Hadzic Photography

Zahvaljujem se od srca JU “Agenciji za kulturno-historijsku i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” na ukazanom izuzetnom gostoprimstvu, te pomoći i podršci prilikom pripreme ovog putopisa, a posebno njenom direktoru, gospodinu Husi Hadžiću, koji je neprikosnoveni ambasador svog grada, te saradniku Agencije gospodinu Samedu Žužiću na odvojenom vremenu i pruženim “insajderskim” informacijama. Također se zahvaljujem hotelu “Stari grad” na više nego ugodnom boravku, zbog kojeg sam se osjećala gotovo kao kod kuće.
A za još više informacija o Jajcu, možete napraviti besplatan download dvojezične turističke brošure o ovom gradu, pripremljene od strane Agencije Jajce.

You Might Also Like

9 Comments

  • Reply Adela Juni 21, 2017 at 3:31 pm

    Divna priča, divno Jajce, jedva čekam drugi dio. :)

    • Reply Darling Wunderbar Juni 21, 2017 at 5:03 pm

      Hvala puno – slijedi naredne sedmice <3

  • Reply Tamara Juni 22, 2017 at 7:51 am

    Predivno

    • Reply Darling Wunderbar Juni 22, 2017 at 9:46 am

      Drago mi je da ti se svidjela prica draga Tamara – uskoro slijedi nastavak ;-)

  • Reply Aleksandra Juni 22, 2017 at 9:59 am

    Predivno! Slike su fantastične, a tek priča! Oduševljena sam! Veliki pozdrav!

    • Reply Darling Wunderbar Juni 22, 2017 at 10:04 am

      Hvala Aleksandra!<3 Rijetko koji gradic me tako ocarao, kao Jajce. :-)

  • Reply Mr.M Juni 25, 2017 at 7:30 am

    Stvarno si bila u pravu da su Jajce kao bajka! Plivski vodopadi su stvarno prelepi. Slike kao i uvek fantastične i ne mogu da dočekam da pročitam tvoj sledeći post i da se opet “učestvujem” u tvojoj novoj avanturi!

    Srdačan pozdrav iz Beograda,
    Marko

    • Reply Darling Wunderbar Juni 27, 2017 at 6:18 am

      Zar ne? Ja ne mogu prestati pricati o ovom malom dragulju. A ni pisati;-) Novi post slijedi vec sutra. Bas si me obradovao sa ovim lijepim feedbackom. Hvala puno Marko! Pozdrav iz Sarajeva. :-)

  • Reply Zlata Septembar 5, 2017 at 8:32 am

    Dugo nisam vidjela ljepše napisan tekst o mom rodnom gradu. Jajce su nekad, u doba SFRJ, nazivali i “kontinentalni Dubrovnik” (i u tom kontekstu, a prema današnjoj popularnosti Dubrovnika kao lokacije i scenografije za Igre prijestolja i sl. serijale, Jajce bi bilo idealno :-))
    Probudili ste mi mnoga, prelijepa sjećanja. Nebrojeno puta sam se napila vode na česmama u gradu… kod džamije Esme Sultanije svaki put kad se išlo u Biblioteku po novu knjigu … restoran bašta i ćevapi “Kod Asima”…. Krpinje …Katakombe … jednu od najljepših pozorišnih predstava gledala sam na platou kod Katakombi. Odrasti u Jajcu uz svu historiju i njegove ljepote bilo je na određeni način privilegija koje postaneš svjestan kad je izgubiš. Hvala vam.

  • Leave a Reply